Da li je bezbjednost regiona ugrožena zbog situacije u Ukrajini?

Piše: Dževad Galijašević

Bezbjednost ugrožavaju zapadne diplomate, zapadne vojne strukture i njihovi poslušnici u Sarajevu. Oni paradiraju tenkovima, stežu omču oko Republike Srpske, prijete likvidacijom Miloradu Dodiku i mirno gledaju na to što Izetbegović kaže da je Ustav BiH – ludačka košulja.

Ludačka košulja je bio Alija Izetbegović i nije mogao da je sa BiH skine ni Dejtonski sporazum jer nije razoružao ludake.

Dešavanja u Ukrajini služe Zapadu kao zgodan alibi da destabilizuje BiH – najavljuju da će oni budno pratiti šta Rusija radi u BiH”.

A Rusija ništa ne radi!

Njemačka je ta koja u Bundestagu raspravlja i najavljuje slanje svojih vojnika u BiH – militarizaciju!

Pojedini NATO segmenti pominju naoružavanje SDA! Kažu da je to naoružavanje Oružanih snaga, ali nije, jer oni naoružavaju Azov, Ajdar, Desni sektor, Plavi sektor – a to je SDA. Naš Azov se zove SDA. Zapad želi da ih naoruža!

Važno je da znate na kojoj ste strani. Da li ste na strani onih koji vas 100 godina razaraju i uništavaju – kroz Austrougarsku, Drugi svjetski rat i Treći rajh, te vam na kraju raskomadaju državu za koju ste dali trećinu stanovništva i podjele je Nezavisnoj državi Hrvatskoj, Velikoj Albaniji, Velikoj Bugarskoj, a onda se devedesetih vrate da vam to ponove – bombarduju Republiku Srpsku Krajinu, Republiku Srpsku, progone Srbe iz Hrvatske u operaciji Oluja, a onda 1999. dolaze da bombarduju i Srbiju, i otimaju Kosovo na silu!

Mi danas treba da razgovaramo o tome šta Rusija radi u Ukrajini.

A radi ono što mi nismo imali petlju i snagu i ono što mi nismo mogli: da se razračunamo sa nacističkom kopiladi koja želi da promeni rezultate Drugog svjetskog rata.

Mi smo pobjedili u Drugom svjetskom ratu, ali je on nastavio da se vodi i danas, samo drugim sredstvima.

Ono što je pitanje za nas je: da li uopšte može da postoji dilema kome svijetu pripadamo i kako razumijemo događaje u Ukrajini?

Možemo mi pričati o cjeni gasa i neke površne gluposti i da okrenemo glavu od toga kako se ruši sistem koji je bio zločinački po svojoj prirodi.

Taj zločinački sistem izbacuje Rusiju iz sistema ljudskih prava.

Gadafi i Libija su bili izbačeni na taj način, a sada Libija nije država nego je pljačkaju Britanci, Francuzi i Turci.

Šta rade Amerikanci u Iraku? Šta radi Al Kaida koja drži Idlib u Siriji? Šta rade Amerikanci i Turci u Siriji – pljačkaju naftu i govore o ljudskim pravima. Šta rade u Jemenu? Ubili su ujedinitaelja Jemena, pocjepali zemlju na dva dijela, pale je i razaraju!

O tome se ne govori.

Ni o Kosovu*!

Dakle, kada slijedite politiku Zapada i kažete “mi želimo u EU”, da li razmišljate koje su konsekvence vašeg političkog opredjeljenja koje nam poturate kao strateško?!

Smijete li pitati evropske gospodare šta to znači za Srbe u BiH i Republici Srpskoj?

Ako slijedite zapadnu politiku, šta će se desiti sa Kosovom?

Ako slijedite zapadnu politiku, kakvo je mjesto u toj arhitekturi za Srbe u Crnoj Gori? Šta će biti sa Srbima u Hrvatskoj?

Smijemo li to pitati, pa reći – kome mi lažemo o partnerstvu, kome mi podvaljujemo da je lagodna politika danas podržavati Ruse.

Danas Rusiju samo kukavice ne smiju podržati!

Želite li da vam pričam kako je živjeti u zeničko-dobojskom kantonu, u Federaciji BiH – da vam prepričam sve oružane i neoružane napade? Ali, morate znati kome pripadate!

Ne očekujem da to cijene ni institucije Srbije ni Republike Srpske, nego hoću da znate šta je moje uvjerenje i gdje ja pripadam!

Politički stav znači preuzimanje odgovornosti.

Smijete li preuzeti odgovornost kao država i reći da je ovo mitski sukob dobra i zla u kome je Ukrajina zloupotrebljena – u njoj se sukobljava NATO pakt sa Rusijom. Sukobljavaju se svim mehanizmima – i hibridnim ratovima, i kroz institucije UN, ekonomskim sankcijama i drugim.

Srbija je sve to prošla, ništa je ovo nije iznenadilo.

Srbija mora isto tako da preuzme odgovornost.

U Republici Srpskoj se već formuliše stav i misao da su sami. Da će biti pušteni niz vodu pa da tu niko nema hrabrosti ni da ospori Kristijana Šmita koji se na kraju šepuri i na Kosovu*.

Da niko tu nema hrabrosti da dovede u pitanje legitimitet strašne politike u kojoj se NATO oklopni transporteri šetaju po Banjaluci.

Niko ih ne pita šta tamo rade, jesu li oni neki pozornici – javna policija, uređuju li javni red i mir?

NATO, koji ima hiljade mehanizama, ima sve informacije sa terena i zna sve što se dešava (broj, stanje ljudstva u policijskim i bezbednosnim strukturama) a opet pošalje vojnu silu da zastrašuje i traumatizira narod.

U Bundestagu obmanjuju narod da se u Bosni nešto dešava, pa će oni poslati vojsku da se to nešto spriječi. A dešavate nam se vi, gospodo, sa Zapada i to posljednjih 100 godina!

Ljudski je da se to okarakteriše pravilno i da se preuzme odgovornost! Svakodnevno mi, u životu, preuzimamo odgovornost za svoje stavove. Neko je spreman da preuzme odgovornost, a neko nije spreman. Neko se zaklanja iznad interesa države i kaže: ja moram na cijelu državu misliti!

A šta će ti Srbija bez Kosova? Šta će ti Srbija ako zgaze i udave Republiku Srpsku? Šta će ti Srbija ako Srbi u Crnoj Gori budu počišćeni kao u Hrvatskoj?

O kakvoj mi to onda Srbiji budućnosti govorimo? O Srbiji koja se miševima klanja! Koja ćuti na uvrede Kurtija-Murtija, na uvrede koje svakodnevno dolaze sa Zapada i koja ćuti dok joj otimaju teritoriju! Dok joj otimaju istoriju! Dok joj falsifikuju identitet!

Dok je špartaju i premrežavaju neonacistima na isti način na koji su to uradili u Ukrajini!

Dakle, moramo prepoznati zlo. Nije lagodna politika reći svoj stav. Ali, naš stav je preuzimanje odgovornosti u jedinom životu koji imamo.

Dakle, imamo i mi odgovornost prema svojoj porodici i prijateljima, ali je dužnost da preuzmete odgovornost – ovo je trenutak u kome se ruši stari poredak.

Ovo jeste teško vrijeme koje treba izdržati, ali treba i jasno definisati i razlikovati prijatelja od neprijatelja.

Niko ne kaže – dignimo puške na neprijatelja, ali moramo definisati na kojoj strani istorije mi jesmo danas!

I još da kažem, bošnjačka muslimanska zajednica pripada američkom islamu. Malo britanskom, a uglavnom američkom. To smo vidjeli na konferenciji 57 muslimanskih zemalja, u Islamabadu, gdje je pakistanski premijer ukazao da su strateški partneri islamskog svijeta UN, Ruska Federacija i EU. Nema Velike Britanije, nema Amerike i nema Australije. Dakle, nema anglosaksonskih razbojnika koji su zajedno sa Bakirom i Islamskim bratstvom zarobili Sarajevo.

Islamski svijet je pokazao svoj stav kroz Erogana, kroz Iran koji je čvrsto uz Rusiju, kroz Siriju, a prije desetak dana je i saudijski prestolonasljednik Smalman bin Abdulaziz odbio telefonski razgovor sa predsjednikom Amerike. A prihvatio je sa Indijom i OPEKOM razmjenu nafte u matičnim valutama.

To je sahrana petrodolara.

Petrodolar pada na dva najvažnija proizvođača – OPEK-u i Rusiji.

Islamski svijet se opredjelio, vidjeli smo uzdržanost na glasanju u UN.

Duboko vjerujem da je Rusija dobro procijenila šta će se dešavati, da je odredila ciljeve denacifikacije i demilitarizacije.

Demilitarizacija ne može da se uradi tako što ćete brzo osvojiti teritoriju i uspostaviti nove granice, a ostaviti veliku silu naoružanja i vojske čija je polovina nacistički orijentisana kroz razne neonacističke pokrete i Nacionalnu gardu kao dio Ministarstva unutrašnjih poslova. Morate uništiti to oružje, tu vojnu tehniku, naciste.

Izvor: Fakti

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.